Višestruka je uloga i važnost vodene pare u atmosferi:
• količini vodene pare u atmosferi ovisi vjerojatnost pojave padalina, tj. obilje vodene pare u zraku je – u većini slučajeva, ali ne uvijek – mjera na osnovi koje se mogu očekivati padaline (npr. pri 95% relativne vlage može padati kiša, a pri 99% ne mora padati kiša već se može stvoriti magla pri mirnom anticiklonalnom vremenu) • vodena para utječe na temperaturu zraka jer upija dugovalnu radijaciju Zemlje • vodena para u atmosferi sadrži znatnu količinu latentne topline
Topliji zrak može primiti puno više vlage od hladnog zraka, npr: - zrak temperature od -10 ºC može maksimalno sadržavati 2.1 g/m³ vodene pare - zrak temperature od +10 ºC može maksimalno sadržavati 9.4 g/m³ vodene pare - zrak temperature od +29 ºC može maksimalno sadržavati čak 28.7 g/m³ vodene pare
Apsolutna vlaga je masa vodene pare u jedinici obujma vlažnog zraka, izražava se u g/m³
Relativna vlaga je broj izražen u postocima koji pokazuje odnos između količine vodene pare koja postoji u određenom trenutku i maksimalne količine vodene pare koju bi zrak na toj temperaturi mogao primiti. Rel. vlaga mjeri se higrometrom koji se zasniva na svojstvu ljudske vlasi koja je duža ako je vlažna, i obratno. Za preciznije određivanje rel. vlage koristi se psihrometar koji se sastoji od vlažnog i suhog termometra.
Ako je relativna vlaga 0% znači da je zrak potpuno suh, ako je 100% znači da je zrak zasićen vodenom parom. U gore navedenim primjerima, ako je T = -10 ºC, a rel. vlaga 50%, znači da je količina vodene pare u zraku 1.05 g/m³. Ako je T = +29 ºC, a rel. vlaga 50%, znači da je količina vodene pare u zraku 14.35 g/m³.
Dnevni hod rel. vlage zraka obično je obratan od dnevnog hoda temperature – rel. vlaga je najveća ujutro, a najmanja poslijepodne kada je temperatura najviša (navedeno vrijedi za anticiklonalni tip vremena).
S obzirom na temperaturu postoje dva tipa godišnjeg hoda relativne vlage: a) kontinentski tip – maksimum zimi, minimum ljeti b) oceanski tip – maksimum ljeti, minimum zimi
Još bliže ekvatoru javlja se tropski tip – vlaga se povećava u kišnim razdobljima
Voda neprestano evaporira (isparava) sa svih površina gdje postoji i najmanja količina vode. Evaporacija je količina isparene vode s neke površine – ta količina mjeri se u mm (milimetrima).
Brzina evaporacije ovisi o više faktora:
- jača evaporacija je na hrapavijoj površini - brža je što je viša temperatura površine - brža je što je sušiji zrak iznad površine - jak vjetar stvara jaču evaporaciju - niži tlak stvara jaču evaporaciju
Evaporacija je jača danju nego noću upravo zbog ovih navedenih faktora. Nad morima je izraženija nego na kopnu, ovisi o temperaturi vode a ne o temperaturi zraka iznad vode. Jako zagrijani zrak može sadržavati veliku količinu vodene pare. Zato se prolomi oblaka i "kiša koja lije kao iz kabla" pojavljuju samo u toplijem dijelu godine. Isto tako, velika količina snijega moža pasti samo pri relativno visokoj temperaturi, oko 0 ºC, tako da obilnog snijega nema pri niskoj temperaturi.
Budući da grad utječe na temperaturu u svom užem središtu, također utječe i na raspodjelu vlage, tako da se rel. vlaga smanjuje što smo bliže samom središtu grada. Jedan od razloga je i viša temperatura u zraku nego u okolici (osobito noću), a i zbog manje količine vode koja bi isparavala.