Vjetar
VJETAR
Gibanje zraka u atmosferi zove se strujanje, a horizontalna komponenta strujanja zove se vjetar. Budući da zračne mase u kojima dolazi do strujanja zraka imaju mnogo veće horizontalne dimenzije od vertiklanih, za vjetar se može uzeti da je njegova vertikalna komponenta gibanja vrlo malena. Zato se pod vjetrom obično misli na horizontalno gibanje zraka, paraleleno sa površinom Zemlje.
Vjetar je vektorska veličina, on ima svoju brzinu i svoj smjer. Brzina vjetra mjeri se anemometrom, a smjer prizemnog vjetra određuje se pomoću vjetrulje. U meteorološkoj praksi brzina vjetra često se određuje pomoću njegova vizualnog efekta i uzražava se u boforima (prema Beaufortu):
0 bofora je tišina 0 - 0.2 m/s
1 bofor je lak povjetarac 0.3 – 1.5 m/s
2 bofora je povjetarac 1.6 – 3.3 m/s
3 bofora je slab vjetar 3.4 – 5.4 m/s
4 bofora je umjeren vjetar 5.5 – 7.9 m/s
5 bofora je umjereno jak vjetar 8 – 10.7 m/s
6 bofora je jak vjetar 10.8 – 13.8 m/s
7 bofora je vrlo jak vjetar 13.9 – 17.1 m/s
8 bofora je olujni vjetar 17.2 – 20.7 m/s
9 bofora je oluja 20.8 – 24.4 m/s
10 bofora je žestoka oluja 24.5 – 28.4 m/s
11 bofora je orkanska oluja 28.5 – 32.6 m/s
12 bofora je orkan 32.7 – 39.6 m/s
- za uraganske vjetrove 13 – 17 bofora (37 – 61.2 m/s) nema odgovarajućih naziva u hrvatskom jeziku
Smjer vjetra određuje se po strani vjetra odakle on puše: N, NE, E, SE, S, SW, W, NW
ili azimutom: N = 360º, E = 90º, S = 180º, W = 270º, itd.).
Strelice vjetrova na klimatološkim kartama prikazuju smjer i brzinu vjetra samo u pojedinim točkama. Strujnice daju mnogo potpuniju sliku. Strujnice su krivulje koje su u svakoj točci paralelne s lokalnim smjerom strujanja.
Dnevni hod brzine vjetra
Dnevni hod brzine vjetra je promjena vjetra u toku dana (dan i noć). Postoje dva osnovna tipa, maritimni i kontinentski:
• kod kontinentskog tipa maksimalna je brzina vjetra u podne a minimmum je noću tako da se podudara s dnevnim hodom temperature
• maritimni tip dnevnog hoda brzine vjetra obrnut: vjetar je jači noću nego danju.
Poseban oblik dnevnog hoda brzine dolazi kod jakih vjetrova i ima dva maksimuma i dva minimuma – npr. bura na našoj obali najjače puše oko 10 i 22 sata, a najslabije oko 04 i 16 sati.
Vjetrovi pušu iz područja visokog u područje niskog tlaka zraka. Sezonske promjene u smjeru, jačini i postojanosti vjetrova nad oceanima nisu velike, dakle između ljeta i zime nema bitnih razlika. Na koninentima te su razlike puno jače izražene. Zbog nejednolike raspodjele kopna i mora, rasopdjela vjetriva je jednostavnija i pravilnija na južnoj nego na sjevernoj hemisferi (a tako je i sa izotermama koje se na južnoj hemisferi većinom pružaju u smjeru paralela).
Vjerovi na Jadranu:
Na Jadranu susrećemo najčešće 3 glavna vjetra: bura, jugo i maestral.
Ti vjetrovi – a uz njih još i lebić, vjetar sa jugozapada koji je rijedak – mogu postići olujnu snagu. Drugi, sporedni vjetrovi pušu najčešće umjerenom snagom.
Učestalost, jačina pa i smjer glavnih vjetrova mnogo zavise od lokalnih prilika. U sjev. Jadranu češća je olujna bura, a u južnom je češće olujno jugo. Pred Bokom Kotorskom i Dubrovnikom najčešći je jugoistočnjak (SE), pred Hvarom jugolevanat (ESE), u području Pule levanat (E), a u Rijeci i Senju bura (NE).
Vrlo je čest slučaj da u sjev. Jadranu puše bura, dok u južnom Jadranu u to isto vrijeme puše jugo. Granica između bure i juga je onda često crta koja spaja otok Biševo s rtom Ploča. Učestalo se događa i to da od otoka Raba do Tršćanskog zaljeva puše bura, a istodobno u Dalmaciji puše jugo.
Jugo
Jugo je jedan od karakterističnih vjetrova na Jadranu u zimskom razdoblju. To je vjetar jugoistočnog smjera. Označava određen smjer vjetra i tip vremena koji je povezan s pojavljivanjem jugoistočnog vjetra. Jugo ze najčešće pojavljuje uz kišovito i oblačno vrijeme, ali može puhati i za vedra neba. To su 2 tipa juga, koji se razlikuju po postanku kao i po značajkama vremena. Jugo uz vedro nebo naziva se suho jugo ili palac, a u meteorologiji anticiklonalno jugo, dok se jugo s vlažnim vremenom naziva ciklonalno jugo ili tamno jugo.
Ciklonalno jugo topao je i vlažan vjetar. Puše iz ESE i SSE smjera. Može biti olujne pa čak i orkanske jačine. Razvija visoke morske valove. Nebo je prekriveno gustim i vrlo niskim oblacima, a često donosi obilnu kišu.
Ljeti jugo obično ne traje dulje od 3 dana, a zimi može potrajati i do 10 dana, a katkad uz manje prekide i do tri tjedna. Uz svu jačinu i dugo trajanje jugo na Jadranu nije tako opasan vjetar kao bura. Jugo ne nastupa naglo poput bure i puše bez mahova pa se moreplovci mogu na vrijeme zakloniti u luke.
Prije nastajanja ciklonalnog juga pokazuju se cirusi, koji se kreću prema W ili NW, a stoje nad barijerom cirostratusa u istom pravcu neba. Ti oblaci često poprimaju jasno određene oblike s vodoravnim prugama. Zatim se pojavljuju lagani oblaci juga iz pravca S ili SE. Oblaci nad njima oblikuju se u altostratuse i nimbostratuse, tlak pada i može se očekivati sve intenzivnija kiša.
Predznaci juga:
• tišine, ljeti izostanak maestrala
• pojava mrtvih valova iz smjera SE
• horizont postaje maglovit
• temperatura i vlaga rastu, a tlak pada
• javlja se jaka morska struja iz SE, iako nije bilo vjetrova iz tog smjera
• nastaje izdizanje razine mora (plima)
Na Sjevernom Jadranu nagli pad tlaka obično je znak da će jugo kratko trajati.
Poslije slabog juga može nadoći najjača bura. Temperatura naglo padne, a poslije kiše može doći snijeg. Vrijeme zatim ubrzo postaje suho, čak i kad je nebo potpuno ili djelomično zastrto altostratusima.
Jugo prelazi i u lebić. Najprije skrene na S pa na SW i zna biti snažan i naročito opasan u onim lukama koje su otvorene prema SW. Sreća je što lebić kratko traje. Kao predznak okretanja juga na lebić može nam poslužiti vedrina ili stanjivanje oblaka na S ili SW obzoru, odnosno pomicanje najjače naoblake od SW prema N i dalje. Ako se za vrijme puhanja lebića uz vedro ili djelomično oblačno nebo pojavi nova naoblaka na zapadu, lebić će pasti, a vjetar će ponovno okrenuti na jugo, i to je znak dolaska druge ciklone.
Pojava trulog ili gnjilog juga nastaje kad taj vjetar prestane puhati, a ne nadođu nikakva nova atmosferska strujanja. U tom slučaju zavlada mrtvo more bez vjetra, ali sa svim drugim osobinama juga. Temperatura je visoka, zrak sparniji nego kad puše jugo i može se očekivati obilna kiša.
Bura
Bura je tipičan vjetar hladnog razdoblja; puše iz sjeveroistočnog kvadranta, pretežno je NE-smjera, ali može puhati i iz ostalih smjerova NE-kvadranta. Puše s planina obalnog pojasa i nosi hladan, suh zrak, pa se osjeća vrlo neugodno kao leden vjetar. Puše u izvanredno žestokim udarima, koji se nazivaju refuli.
Dva su tipa bure:
a) anticiklonalna bura – vedra bura, poznata po olujnim pa i orkanskim (preko 118 km/h) udarima vjetra, nastaje za vrijeme suhog i vedrog vremena pri visokom tlaku.
b) ciklonalna bura – tamna, škura bura, također dovoljno jaka da stigne do talijanske obale, praćena oblačnim i kišovitim (čak i snježnim) vremenom. Niski oblaci jednolične boje dižu se iz pravca SW, tlak je nizak
Bura se vrlo strmo ruši u more, koje dimi, jer vjetar raspršuje kapljice s valova.
U kanalima je bura opasna za manje brodove i čamce jer se katkad može pojaviti iznenada, gotovo bez ikakvog predznaka, i odmah zapuhati orkanskom snagom.
Puše najčešće za vedra neba uz nisku vlagu i visok tlak zraka.
Može početi puhati u svako doba dana, ali ipak češće nastupa poslije podne nego ujutro. Razvijena bura obično jača oko 9 sati, a postigne najveću snagu između 10 i 11 sati. Ako navečer jača, to je znak da će i dalje potrajati.
Glavni širi jadranski lokaliteti gdje se bura poput vihora spušta prema moru jesu: Tršćanski zaljev, Kvarner, Velebitski kanal, Ninski zaljev, šibenska luka, Rt Ploča, uvala Vrulje između Omiša i Makarske, Trstenički zaljev na Pelješcu.
Bura slabije puše uzduž zapadne obale Istre, u Zadarskom kanalu, u zavjetrini Dugog otoka, Kornatskog otočja, Mljeta i na obali Konavala, od Cavtata do rta Oštro. Što se više udaljujemo od naše obale prema pučini, snaga bure je sve slabija, ali su zato valovi sve veći. Uz našu obalu vjetar udara u krijeste valova, diže pjenu i stvara dim ili srk od mora.
Bura olujne jačine puše najčešće od listopada do ožujka. Međutim, svake godine nisu jednaki uvjeti; ima godina kad ne puše nijedna olujna bura.
Predznaci bure:
• oblaci zvani kape, koji se formiraju na vrhovima obalnih planinskih lanaca, a osobito na Velebitu. Rub donje mase tih oblaka, zvanih brvina, jest horizontalan i jasno omeđen. S vremena na vrijeme otkidaju se s brvine raščihani oblaci, koji se nakon nekog vremena rasprše i nestaju
• za toplijih godišnjih doba stvaraju se kao predznaci bure veliki olujni oblaci sa sijevanjem bez grmljavine. To je sijevanjem praćeno porastom tlaka, a poslije povjetarca s juga jasan je znak da dolazi bura
Nakon svršetka jake bure može se očekivati da će nekoliko dana vladati mirno vrijeme, danju lagani maestral, a noću svježi povjetarac s kopna.
Maestral
Maestral je tipični vjetar ljetnog razdoblja na Jadranu. Ljeti se pomične ciklone i anticiklone uglavnom ne pojavljuju, već zavlada greben Azorske anticiklone, pa Jadran ima sasvim drukčiji režim vjetrova. Maestral puše pretežno iz W ili NW smjera. Na nekim lokalitetima, zavisino od konfiguracije i položaja otoka i kanala, puše iz WSW smjera. Vjetar je lijepog vremena. Nebo je vedro a temperatura ugodna.
Ljetni maestral lijepog vremena puše redovito svakog dana. Počinje između 8 i 9 sati, najjače oko 14 sati, a prestane oko 18 sati ili najkasnije pri zalazu sunca. Puše obično kao umjereni vjetar jačine 3 do 5 bofora, pa je zbog toga idealan vjetar za jedrenje.
Gotovo siguran znak promjene vremena - ako maestral za stabilnoga ljetnog vremena izostane ili ako ne puše uobičajenom snagom, ili kad ne puše u uobičajenim satima.
Kad izjutra po tišini zapazimo lagane mrtve valove iz SE-smjera, a popodne izostane maestral, pa ako je još uz to i plima – onda se u većini slučajeva može zaključiti da če sutradan nastupiti jugo.
Ako maestral nastavi puhati i kroz noć, ili ako maestral zapuše zimi – znak poremećaja u cirkulaciji, može upućivati na promjenu vremena.
Ako za lošeg i nestabilnog vremena puhne maestral, makar i na kraće vrijeme – to je predznak poboljšanja vremena.
Ponekad je ljeti normalno izmjenjivanje maestrala danju, a burina (lagane bure) noću predznak zadržavanja stabilnog vremena.
Lebić
Lebić, zvan i lebićada ili garbinada, prijelazni je vjetar, a udara iz SW-smjera. Javlja se kada ciklona, koja uzrokuje jugo, odmiče prema sjeveroistoku.
Predznaci lebića:
• formiranje jedne pruge pare u smjeru SW, čiji je donji rub jasno označen, a diže se u manjoj visini u dotičnom pravcu obzora
• nagli pad tlaka
Pri lebiću zrak je topao i vlažan, more jako uzburkano jer često udara olujnom snagom, obično pada jaka kiša. Ovaj vjetar često označava privremeni prekid juga ili prijelaz na maestral. Kad se za vrijeme puhanja lebića zamijete na zapadu novi slojevi naoblake, lebić prestaje puhati i u pripremi je novi južni vjetar.
Vjetar u Alpama
Posebno je važan vjetar fen koji puše svugdje gdje su ciklonska i anticiklonska zračna strujanja i visoke planine. Inače je fen tipičan vjetar u Alpama. Južni fen u Alpama puhat će onda ako je zapadno od Alpa niski tlak a istočno od njih visoki tlak. Sjeverni fen nastaje pri obratnoj raspodjeli tlaka. Za svaki planinski vjetar koji dolazi topliji nego što je bio zrak prije puhanja kaže se da ima fenske karakteristike.
Kada se zrak uzdiže ohlađuje se za 1 ºC na svakih 100 m visine. Međutim, na određenoj visini zbog pada temperature zrak će postati zasićen (to je na temperaturi rosišta), počet će kondenzacija vodene pare, a njena je posljedica postanak oblaka. Kondenzacijom vodene pare oslobađa se latentna toplina koja ulazi u proces, pa se daljnjim izdizanjem zrak hladi mnogo sporije, za 0.6 ºC na 100 m. U zavjetrini, kada se zrak spušta na svim visinama zagrijava se za 1 ºC na svakih 100 m visine. Zato se fen spušta u podnožje planina kao suh i relativno topao vjetar, mnogo topliji nego što je bio na istoj razini prije izdizanja.
Fen u Alpama uzrokuje naglo topljenje snijega (snjegožder) koje je praćeno brojnim lavinama, suši travu te izaziva neuroze i zamor ljudi.
Za čovječanstvo u prošlosti vrlo su bitni bili i pasatni vjetrovi. Pasati pušu u donjem dijelu atmosfere od sjeverne i južne obratnice prema ekvatorskom pojasu niskog tlaka. Pod utjecajem trenja i Coriolisove sile na sjevernoj hemisferi skreću u desno, a na južnoj u lijevo. Približavajući se ekvatoru pasati postupno slabe i u pojasu oko ekvatora nalazi se pojas ekvatorijalnih tišina s uzlaznim strujama.
Tipični pasati pušu samo nad oceanima. Kontinenti onemogućuju spajanje pasata u jedinstven pojas tropskog istočnog vjetra (kao što je npr. u Tihom oceanu, gdje je kopnom Južne Amerike odvojen od istočnog strujanja u Atlantskom oceanu), te mogu dovesti i do neočekivane promjene cirkulacije. Pod utjecajem Afrike i južne Azije sjeveroistočni pasat ljeti uopće na postoji sjeverno od ekvatora, nego je sasvim obrnuto. Umjesto njega puše u najvećem dijelu tog prostora ekvatorski zapadni vjetar (odnosno jugozapadni i južni vjetar), dok je pasat, ondje gdje se očuvao, potisnut daleko na sjever (sjeverna Afrika, jugozapadna Azija).
Postojanost smjera pasata zapazili su još davno pomorci i svi su se oni na svojim putovanjima jedrenjacima koristili tim vjetrovima.
Gibanje zraka u atmosferi zove se strujanje, a horizontalna komponenta strujanja zove se vjetar. Budući da zračne mase u kojima dolazi do strujanja zraka imaju mnogo veće horizontalne dimenzije od vertiklanih, za vjetar se može uzeti da je njegova vertikalna komponenta gibanja vrlo malena. Zato se pod vjetrom obično misli na horizontalno gibanje zraka, paraleleno sa površinom Zemlje.
Vjetar je vektorska veličina, on ima svoju brzinu i svoj smjer. Brzina vjetra mjeri se anemometrom, a smjer prizemnog vjetra određuje se pomoću vjetrulje. U meteorološkoj praksi brzina vjetra često se određuje pomoću njegova vizualnog efekta i uzražava se u boforima (prema Beaufortu):
0 bofora je tišina 0 - 0.2 m/s
1 bofor je lak povjetarac 0.3 – 1.5 m/s
2 bofora je povjetarac 1.6 – 3.3 m/s
3 bofora je slab vjetar 3.4 – 5.4 m/s
4 bofora je umjeren vjetar 5.5 – 7.9 m/s
5 bofora je umjereno jak vjetar 8 – 10.7 m/s
6 bofora je jak vjetar 10.8 – 13.8 m/s
7 bofora je vrlo jak vjetar 13.9 – 17.1 m/s
8 bofora je olujni vjetar 17.2 – 20.7 m/s
9 bofora je oluja 20.8 – 24.4 m/s
10 bofora je žestoka oluja 24.5 – 28.4 m/s
11 bofora je orkanska oluja 28.5 – 32.6 m/s
12 bofora je orkan 32.7 – 39.6 m/s
- za uraganske vjetrove 13 – 17 bofora (37 – 61.2 m/s) nema odgovarajućih naziva u hrvatskom jeziku
Smjer vjetra određuje se po strani vjetra odakle on puše: N, NE, E, SE, S, SW, W, NW
ili azimutom: N = 360º, E = 90º, S = 180º, W = 270º, itd.).
Strelice vjetrova na klimatološkim kartama prikazuju smjer i brzinu vjetra samo u pojedinim točkama. Strujnice daju mnogo potpuniju sliku. Strujnice su krivulje koje su u svakoj točci paralelne s lokalnim smjerom strujanja.
Dnevni hod brzine vjetra
Dnevni hod brzine vjetra je promjena vjetra u toku dana (dan i noć). Postoje dva osnovna tipa, maritimni i kontinentski:
• kod kontinentskog tipa maksimalna je brzina vjetra u podne a minimmum je noću tako da se podudara s dnevnim hodom temperature
• maritimni tip dnevnog hoda brzine vjetra obrnut: vjetar je jači noću nego danju.
Poseban oblik dnevnog hoda brzine dolazi kod jakih vjetrova i ima dva maksimuma i dva minimuma – npr. bura na našoj obali najjače puše oko 10 i 22 sata, a najslabije oko 04 i 16 sati.
Vjetrovi pušu iz područja visokog u područje niskog tlaka zraka. Sezonske promjene u smjeru, jačini i postojanosti vjetrova nad oceanima nisu velike, dakle između ljeta i zime nema bitnih razlika. Na koninentima te su razlike puno jače izražene. Zbog nejednolike raspodjele kopna i mora, rasopdjela vjetriva je jednostavnija i pravilnija na južnoj nego na sjevernoj hemisferi (a tako je i sa izotermama koje se na južnoj hemisferi većinom pružaju u smjeru paralela).
Vjerovi na Jadranu:
Na Jadranu susrećemo najčešće 3 glavna vjetra: bura, jugo i maestral.
Ti vjetrovi – a uz njih još i lebić, vjetar sa jugozapada koji je rijedak – mogu postići olujnu snagu. Drugi, sporedni vjetrovi pušu najčešće umjerenom snagom.
Učestalost, jačina pa i smjer glavnih vjetrova mnogo zavise od lokalnih prilika. U sjev. Jadranu češća je olujna bura, a u južnom je češće olujno jugo. Pred Bokom Kotorskom i Dubrovnikom najčešći je jugoistočnjak (SE), pred Hvarom jugolevanat (ESE), u području Pule levanat (E), a u Rijeci i Senju bura (NE).
Vrlo je čest slučaj da u sjev. Jadranu puše bura, dok u južnom Jadranu u to isto vrijeme puše jugo. Granica između bure i juga je onda često crta koja spaja otok Biševo s rtom Ploča. Učestalo se događa i to da od otoka Raba do Tršćanskog zaljeva puše bura, a istodobno u Dalmaciji puše jugo.
Jugo
Jugo je jedan od karakterističnih vjetrova na Jadranu u zimskom razdoblju. To je vjetar jugoistočnog smjera. Označava određen smjer vjetra i tip vremena koji je povezan s pojavljivanjem jugoistočnog vjetra. Jugo ze najčešće pojavljuje uz kišovito i oblačno vrijeme, ali može puhati i za vedra neba. To su 2 tipa juga, koji se razlikuju po postanku kao i po značajkama vremena. Jugo uz vedro nebo naziva se suho jugo ili palac, a u meteorologiji anticiklonalno jugo, dok se jugo s vlažnim vremenom naziva ciklonalno jugo ili tamno jugo.
Ciklonalno jugo topao je i vlažan vjetar. Puše iz ESE i SSE smjera. Može biti olujne pa čak i orkanske jačine. Razvija visoke morske valove. Nebo je prekriveno gustim i vrlo niskim oblacima, a često donosi obilnu kišu.
Ljeti jugo obično ne traje dulje od 3 dana, a zimi može potrajati i do 10 dana, a katkad uz manje prekide i do tri tjedna. Uz svu jačinu i dugo trajanje jugo na Jadranu nije tako opasan vjetar kao bura. Jugo ne nastupa naglo poput bure i puše bez mahova pa se moreplovci mogu na vrijeme zakloniti u luke.
Prije nastajanja ciklonalnog juga pokazuju se cirusi, koji se kreću prema W ili NW, a stoje nad barijerom cirostratusa u istom pravcu neba. Ti oblaci često poprimaju jasno određene oblike s vodoravnim prugama. Zatim se pojavljuju lagani oblaci juga iz pravca S ili SE. Oblaci nad njima oblikuju se u altostratuse i nimbostratuse, tlak pada i može se očekivati sve intenzivnija kiša.
Predznaci juga:
• tišine, ljeti izostanak maestrala
• pojava mrtvih valova iz smjera SE
• horizont postaje maglovit
• temperatura i vlaga rastu, a tlak pada
• javlja se jaka morska struja iz SE, iako nije bilo vjetrova iz tog smjera
• nastaje izdizanje razine mora (plima)
Na Sjevernom Jadranu nagli pad tlaka obično je znak da će jugo kratko trajati.
Poslije slabog juga može nadoći najjača bura. Temperatura naglo padne, a poslije kiše može doći snijeg. Vrijeme zatim ubrzo postaje suho, čak i kad je nebo potpuno ili djelomično zastrto altostratusima.
Jugo prelazi i u lebić. Najprije skrene na S pa na SW i zna biti snažan i naročito opasan u onim lukama koje su otvorene prema SW. Sreća je što lebić kratko traje. Kao predznak okretanja juga na lebić može nam poslužiti vedrina ili stanjivanje oblaka na S ili SW obzoru, odnosno pomicanje najjače naoblake od SW prema N i dalje. Ako se za vrijme puhanja lebića uz vedro ili djelomično oblačno nebo pojavi nova naoblaka na zapadu, lebić će pasti, a vjetar će ponovno okrenuti na jugo, i to je znak dolaska druge ciklone.
Pojava trulog ili gnjilog juga nastaje kad taj vjetar prestane puhati, a ne nadođu nikakva nova atmosferska strujanja. U tom slučaju zavlada mrtvo more bez vjetra, ali sa svim drugim osobinama juga. Temperatura je visoka, zrak sparniji nego kad puše jugo i može se očekivati obilna kiša.
Bura
Bura je tipičan vjetar hladnog razdoblja; puše iz sjeveroistočnog kvadranta, pretežno je NE-smjera, ali može puhati i iz ostalih smjerova NE-kvadranta. Puše s planina obalnog pojasa i nosi hladan, suh zrak, pa se osjeća vrlo neugodno kao leden vjetar. Puše u izvanredno žestokim udarima, koji se nazivaju refuli.
Dva su tipa bure:
a) anticiklonalna bura – vedra bura, poznata po olujnim pa i orkanskim (preko 118 km/h) udarima vjetra, nastaje za vrijeme suhog i vedrog vremena pri visokom tlaku.
b) ciklonalna bura – tamna, škura bura, također dovoljno jaka da stigne do talijanske obale, praćena oblačnim i kišovitim (čak i snježnim) vremenom. Niski oblaci jednolične boje dižu se iz pravca SW, tlak je nizak
Bura se vrlo strmo ruši u more, koje dimi, jer vjetar raspršuje kapljice s valova.
U kanalima je bura opasna za manje brodove i čamce jer se katkad može pojaviti iznenada, gotovo bez ikakvog predznaka, i odmah zapuhati orkanskom snagom.
Puše najčešće za vedra neba uz nisku vlagu i visok tlak zraka.
Može početi puhati u svako doba dana, ali ipak češće nastupa poslije podne nego ujutro. Razvijena bura obično jača oko 9 sati, a postigne najveću snagu između 10 i 11 sati. Ako navečer jača, to je znak da će i dalje potrajati.
Glavni širi jadranski lokaliteti gdje se bura poput vihora spušta prema moru jesu: Tršćanski zaljev, Kvarner, Velebitski kanal, Ninski zaljev, šibenska luka, Rt Ploča, uvala Vrulje između Omiša i Makarske, Trstenički zaljev na Pelješcu.
Bura slabije puše uzduž zapadne obale Istre, u Zadarskom kanalu, u zavjetrini Dugog otoka, Kornatskog otočja, Mljeta i na obali Konavala, od Cavtata do rta Oštro. Što se više udaljujemo od naše obale prema pučini, snaga bure je sve slabija, ali su zato valovi sve veći. Uz našu obalu vjetar udara u krijeste valova, diže pjenu i stvara dim ili srk od mora.
Bura olujne jačine puše najčešće od listopada do ožujka. Međutim, svake godine nisu jednaki uvjeti; ima godina kad ne puše nijedna olujna bura.
Predznaci bure:
• oblaci zvani kape, koji se formiraju na vrhovima obalnih planinskih lanaca, a osobito na Velebitu. Rub donje mase tih oblaka, zvanih brvina, jest horizontalan i jasno omeđen. S vremena na vrijeme otkidaju se s brvine raščihani oblaci, koji se nakon nekog vremena rasprše i nestaju
• za toplijih godišnjih doba stvaraju se kao predznaci bure veliki olujni oblaci sa sijevanjem bez grmljavine. To je sijevanjem praćeno porastom tlaka, a poslije povjetarca s juga jasan je znak da dolazi bura
Nakon svršetka jake bure može se očekivati da će nekoliko dana vladati mirno vrijeme, danju lagani maestral, a noću svježi povjetarac s kopna.
Maestral
Maestral je tipični vjetar ljetnog razdoblja na Jadranu. Ljeti se pomične ciklone i anticiklone uglavnom ne pojavljuju, već zavlada greben Azorske anticiklone, pa Jadran ima sasvim drukčiji režim vjetrova. Maestral puše pretežno iz W ili NW smjera. Na nekim lokalitetima, zavisino od konfiguracije i položaja otoka i kanala, puše iz WSW smjera. Vjetar je lijepog vremena. Nebo je vedro a temperatura ugodna.
Ljetni maestral lijepog vremena puše redovito svakog dana. Počinje između 8 i 9 sati, najjače oko 14 sati, a prestane oko 18 sati ili najkasnije pri zalazu sunca. Puše obično kao umjereni vjetar jačine 3 do 5 bofora, pa je zbog toga idealan vjetar za jedrenje.
Gotovo siguran znak promjene vremena - ako maestral za stabilnoga ljetnog vremena izostane ili ako ne puše uobičajenom snagom, ili kad ne puše u uobičajenim satima.
Kad izjutra po tišini zapazimo lagane mrtve valove iz SE-smjera, a popodne izostane maestral, pa ako je još uz to i plima – onda se u većini slučajeva može zaključiti da če sutradan nastupiti jugo.
Ako maestral nastavi puhati i kroz noć, ili ako maestral zapuše zimi – znak poremećaja u cirkulaciji, može upućivati na promjenu vremena.
Ako za lošeg i nestabilnog vremena puhne maestral, makar i na kraće vrijeme – to je predznak poboljšanja vremena.
Ponekad je ljeti normalno izmjenjivanje maestrala danju, a burina (lagane bure) noću predznak zadržavanja stabilnog vremena.
Lebić
Lebić, zvan i lebićada ili garbinada, prijelazni je vjetar, a udara iz SW-smjera. Javlja se kada ciklona, koja uzrokuje jugo, odmiče prema sjeveroistoku.
Predznaci lebića:
• formiranje jedne pruge pare u smjeru SW, čiji je donji rub jasno označen, a diže se u manjoj visini u dotičnom pravcu obzora
• nagli pad tlaka
Pri lebiću zrak je topao i vlažan, more jako uzburkano jer često udara olujnom snagom, obično pada jaka kiša. Ovaj vjetar često označava privremeni prekid juga ili prijelaz na maestral. Kad se za vrijeme puhanja lebića zamijete na zapadu novi slojevi naoblake, lebić prestaje puhati i u pripremi je novi južni vjetar.
Vjetar u Alpama
Posebno je važan vjetar fen koji puše svugdje gdje su ciklonska i anticiklonska zračna strujanja i visoke planine. Inače je fen tipičan vjetar u Alpama. Južni fen u Alpama puhat će onda ako je zapadno od Alpa niski tlak a istočno od njih visoki tlak. Sjeverni fen nastaje pri obratnoj raspodjeli tlaka. Za svaki planinski vjetar koji dolazi topliji nego što je bio zrak prije puhanja kaže se da ima fenske karakteristike.
Kada se zrak uzdiže ohlađuje se za 1 ºC na svakih 100 m visine. Međutim, na određenoj visini zbog pada temperature zrak će postati zasićen (to je na temperaturi rosišta), počet će kondenzacija vodene pare, a njena je posljedica postanak oblaka. Kondenzacijom vodene pare oslobađa se latentna toplina koja ulazi u proces, pa se daljnjim izdizanjem zrak hladi mnogo sporije, za 0.6 ºC na 100 m. U zavjetrini, kada se zrak spušta na svim visinama zagrijava se za 1 ºC na svakih 100 m visine. Zato se fen spušta u podnožje planina kao suh i relativno topao vjetar, mnogo topliji nego što je bio na istoj razini prije izdizanja.
Fen u Alpama uzrokuje naglo topljenje snijega (snjegožder) koje je praćeno brojnim lavinama, suši travu te izaziva neuroze i zamor ljudi.
Za čovječanstvo u prošlosti vrlo su bitni bili i pasatni vjetrovi. Pasati pušu u donjem dijelu atmosfere od sjeverne i južne obratnice prema ekvatorskom pojasu niskog tlaka. Pod utjecajem trenja i Coriolisove sile na sjevernoj hemisferi skreću u desno, a na južnoj u lijevo. Približavajući se ekvatoru pasati postupno slabe i u pojasu oko ekvatora nalazi se pojas ekvatorijalnih tišina s uzlaznim strujama.
Tipični pasati pušu samo nad oceanima. Kontinenti onemogućuju spajanje pasata u jedinstven pojas tropskog istočnog vjetra (kao što je npr. u Tihom oceanu, gdje je kopnom Južne Amerike odvojen od istočnog strujanja u Atlantskom oceanu), te mogu dovesti i do neočekivane promjene cirkulacije. Pod utjecajem Afrike i južne Azije sjeveroistočni pasat ljeti uopće na postoji sjeverno od ekvatora, nego je sasvim obrnuto. Umjesto njega puše u najvećem dijelu tog prostora ekvatorski zapadni vjetar (odnosno jugozapadni i južni vjetar), dok je pasat, ondje gdje se očuvao, potisnut daleko na sjever (sjeverna Afrika, jugozapadna Azija).
Postojanost smjera pasata zapazili su još davno pomorci i svi su se oni na svojim putovanjima jedrenjacima koristili tim vjetrovima.
Anemometar
Anemometar je mjerni instrument za mjerenje jačine vjetra i brzinu strujanja zraka. Uloga anemometra je mjerenje nekoliko ili svih komponenata vektora vjetra.